Dubrovački plemići, poklisari na povratku iz Istanbula i Travnika, glavnog grada osmanske bosanske provincije, najčešće su izdržavali karantenu u Devetom lazaretu. Zato je dobio ime “Lazaret poklisara” i u njemu su, koliko nam je poznato, plemići uživali dvije povlastice. Njihov je lazaret uvijek bio svježe okrečen, a imali su čak i stol.

Dubrovački poklisari dolazili su u pratnji petnaestak ljudi, među kojima su bili dragoman, prevodilac za osmanski turski jezik, kapelan, brijač, to jest ranarnik, i sluge. Članovi pratnje uvijek su bili smješteni u dva susjedna lazareta.

U Sedmom lazaretu, poznatomu kao “Dragomanov lazaret”, bio je dragoman kao najvažniji član pratnje, a vjerujemo da su s njime bili kapelan i brijač.

Sluge su karantenu provodile u Osmom lazaretu, koji je po njima prozvan “Lazaret posluge poklisara”.

I dubrovački poklisari i svi članovi pratnje uvijek su sa sobom donosili torbe prepune razne robe, cipela, čizama i papuča, haljina, muških hlača uskih nogavica, velova, šalova, svilenih torba, pernatih lepeza, i još mnogo toga s dahom Orijenta.